Za većinu ljudi kafa je nezaobilazni dio svakodnevice, napitak koji se vezuje za jutarnji ritual, predah i razgovor. Za Jelenu Malešević iz Beograda, međutim, kafa ima još jednu potpuno drugačiju ulogu – ona joj je postala slikarska boja.
Umjesto klasičnih boja, kistom i kafom stvara portrete, gradske pejzaže, životinje, građevine i prizore iz prirode, a njeni radovi danas krase domove u Srbiji, ali i u drugim zemljama svijeta. O ovoj nesvakidašnjoj umjetničkoj tehnici piše Anadolija.
Jelena je svoju tehniku nedavno predstavila i u Novom Sadu, gdje je održala radionicu slikanja kafom. Tokom dva sata polaznici su, uz njenu pomoć, oslikavali gradove i znamenitosti Španije, koristeći domaću kafu i dvije vrste espressa.
Svako je dobio drugačiji motiv, pripremljenu skicu i potreban materijal, a zatim upoznao proces u kojem se od običnog napitka stvaraju linije, sjene, svjetlost i dubina.
Sve je počelo portretom Amy Winehouse
Iako je po struci ekonomistica, Malešević je ljubav prema crtanju pokazivala još kao dijete. Posebno su je privlačili ljudi, portreti, pokreti i prizori iz svakodnevnog života.
Slikanje kafom otkrila je sasvim slučajno 2015. godine, dok je završavala studije. Na društvenim mrežama ugledala je portret pjevačice Amy Winehouse, napravljen upravo ovom neobičnom tehnikom.
Uz rad je stajala oznaka „coffee art“, a ono što je vidjela bilo joj je dovoljno da odmah poželi da isproba istu tehniku.
„Dopalo mi se ono što sam vidjela i odmah sam otišla u kuhinju, skuhala domaću kafu, uzela kist i papir i pokušala naslikati svoj prvi motiv. Od tog trenutka prošlo je 11 godina. Domaća kafa je i danas baza i osnova mog rada, jer je od nje sve počelo, iako mi je espresso kasnije otvorio mnogo novih mogućnosti“, ispričala je Malešević za Anadoliju.
Tada vjerovatno nije mogla ni pretpostaviti da će početni eksperiment prerasti u prepoznatljiv umjetnički izraz i posao kojem će posvetiti značajan dio života.

Od jedne šoljice kafe do različitih nijansi
Na prvi pogled, slikanje kafom može podsjetiti na akvarel. Ipak, ova tehnika ima svoja pravila, a jedna od najvažnijih stvari jeste odnos kafe i vode.
Gušća kafa daje tamnije tonove, dok se dodavanjem vode dobijaju sve svjetlije nijanse. Slika se zatim gradi postepeno, sloj po sloj, a svaki novi nanos zahtijeva dovoljno vremena da se prethodni osuši.
„Kafa je spor medij. Ne može se raditi na brzinu, jer se slika gradi sloj po sloj, od najsvjetlijih do najtamnijih tonova. Najvažnija je količina vode: što je kafa gušća, dobijam tamniju nijansu, dok sa više vode nastaju svjetliji i nježniji tonovi“, objašnjava umjetnica.
Poseban izazov predstavlja činjenica da se domaća kafa i espresso drugačije ponašaju na papiru. Malešević je zato godinama eksperimentisala kako bi upoznala materijal sa kojim radi.
„U velikoj mjeri sam sama istraživala ovu tehniku. Posmatrala sam kako se kafa ponaša poslije jednog, dva ili više dana, kako reaguje na svjetlost i koliko vode treba imati da bih dobila određeni ton. To je bio dug proces eksperimentisanja, tokom kojeg sam upoznavala materijal s kojim radim“, kazala je.

Za jednu sliku potrošila više od 500 sati
Najveći izazov predstavljaju portreti i organski oblici, jer zahtijevaju veliki broj detalja, precizne prelaze i pažljivo doziranje nijansi.
Kod klasičnog slikarstva umjetnik ima čitavu paletu boja. Kod slikanja kafom sve se svodi na jedan spektar – od gotovo prozirnih tragova do najtamnijih tonova espressa. Upravo zbog toga i najmanja promjena u količini vode može uticati na konačan izgled rada.
Jednostavnije slike mogu biti završene za nekoliko dana, dok složeniji radovi zahtijevaju sedmice ili čak mjesece rada.
Najveća slika koju je Malešević do sada napravila ima dimenzije dva metra sa 1,25 metara, a na njenoj izradi provela je više od 500 sati. Za cijeli rad koristila je isključivo domaću kafu.
„Taj rad je nastao po narudžbi i na njemu sam predstavila životnu priču čovjeka koji ga je naručio. Oduvijek sam voljela slušati ljudske priče i razmišljati o njihovim sudbinama, pa je taj zahtjev za mene predstavljao poseban izazov. Tada sam shvatila da se moja interesovanja i umjetnost nisu slučajno spojili“, rekla je Malešević.
Do danas je napravila oko stotinu slika, među kojima su portreti, gradski pejzaži, građevine, životinje i prizori iz prirode.
Njena prva slika, napravljena prije 11 godina domaćom kafom na običnom papiru za printanje, i danas je sačuvana. Kako navodi, pravilno uramljeni radovi ne mijenjaju izgled, ali ih, kao i druge umjetničke slike, ne treba izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti.

Kist u ruke mogu uzeti i oni koji misle da nemaju talenta
Budući da se ovom tehnikom bavi relativno mali broj umjetnika, Malešević je odlučila da svoje znanje počne prenositi drugima. Tako su prije oko godinu i po počele da nastaju radionice slikanja kafom u Beogradu i Novom Sadu, namijenjene i djeci i odraslima.
Cilj radionica nije samo savladavanje tehnike već i ohrabrivanje ljudi koji vjeruju da nisu dovoljno talentovani za crtanje i slikanje.
Prema njenom iskustvu, najveća prepreka početnicima često nije nedostatak talenta, već nesigurnost u vlastite sposobnosti.
„Često upravo oni koji lijepo crtaju najmanje vjeruju u svoje sposobnosti. Moj najveći zadatak na radionicama jeste da im pomognem da razbiju tu nesigurnost, jer kada u tome uspijemo, sve ostalo ide mnogo lakše. Volim raditi s ljudima i prenijeti im znanje koje sam stekla dugogodišnjim radom“, istakla je Malešević.
Na novosadskoj radionici učesnici su najprije radili svjetlijim nijansama, a zatim postepeno dodavali tamnije slojeve i detalje. Za neke od njih bio je to prvi susret ne samo sa kafom kao slikarskim materijalom već i sa ozbiljnijim umjetničkim radom.
Malešević smatra da je talenat dar, ali i odgovornost, zbog čega želi svoje iskustvo podijeliti sa drugima i pomoći im da pronađu vlastiti umjetnički izraz.
A upravo u tome krije se i posebna čar njenih radionica. Kafa, koju najčešće povezujemo sa predahom, razgovorom i druženjem, u njenim rukama postaje sredstvo za stvaranje umjetnosti.
Tako je jedna šoljica kafe, umjesto na stolu, završila na papiru – i postala dio priče koja je iz Beograda stigla do domova širom svijeta.