Becky Jones imala je samo 21 godinu kada su joj ljekari saopštili da boluje od terminalnog tumora na mozgu i da joj je ostalo svega nekoliko mjeseci života. Umjesto života koji je tek počinjao, pred njom su se odjednom našli strah, liječenje i neizvjesnost.
Danas, više od decenije kasnije, Becky je saznala ono što je potpuno promijenilo njenu priču – nikada nije imala rak mozga.
Kako prenosi BBC, Jones je čak 11 godina primala hemioterapiju zbog pogrešno postavljene dijagnoze. Umjesto tumora, zapravo je imala upalu mozga koja se mogla liječiti steroidima. 
Danas je majka dvoje djece i jedna od više od 40 pacijenata koji su pokrenuli pravni postupak protiv zdravstvenog fonda University Hospitals Coventry and Warwickshire (UHCW) zbog dugotrajnog ili nepotrebnog liječenja raka.
„Uništio mi je život“
Godine 2012, kada je imala 21 godinu, Becky Jones radila je kao operaterka video-nadzora na stadionu Coventry City F.C.. Tamo je upoznala svog partnera Petea, koji je radio kao redar.
Ubrzo je počela da pati od jakih migrena i potražila je medicinsku pomoć. Nakon toga je podvrgnuta biopsiji mozga koju je obavio privatni neurohirurg.
Prema riječima advokatice Fione Tinsley iz advokatske kancelarije Brabners, profesor Ian Brown, konsultant u Univerzitetskoj bolnici u Koventriju, postavio je dijagnozu glioblastoma četvrtog stepena, jednog od najagresivnijih oblika raka mozga, još prije nego što su rezultati biopsije bili dostupni.
Jones je potom počela da prima lijek temozolomid (TMZ), oralni oblik hemioterapije. Iako smjernice preporučuju šest ciklusa tokom šest mjeseci, njoj je rečeno da će lijek morati da uzima do kraja života.
Godinama je živjela sa uvjerenjem da se bori protiv smrtonosne bolesti.
„Iznova i iznova su mi govorili da ću umrijeti bez hemioterapije“, rekla je Becky Jones.
Liječenje je ostavilo ozbiljne posljedice. Imala je stalnu mučninu, bolove u stomaku, ranice u ustima i svakodnevni umor, a zbog straha od infekcija izbjegavala je društvene događaje i porodična okupljanja.
U početku joj je bila oduzeta i vozačka dozvola, a kasnije je njeno korišćenje bilo ograničeno.
„Prije liječenja stalno sam išla u teretanu, trčala sam, a Pete i ja smo često išli na večere, što tada više nisam mogla“, ispričala je.
Becky je rečeno i da neće moći da zatrudni. Ipak, kasnije je dobila dvoje djece.
„Kasnije sam dobila dvoje djece, a on mi je rekao da su oboje čudo“, rekla je.
Zbog svega što je prošla, danas svoju priču opisuje vrlo jednostavno:
„Nikada nisam imala tumor na mozgu. Pogrešno su mi postavili dijagnozu i prošla sam kroz sve to liječenje tokom najvećeg dijela svog odraslog života, bez ikakvog razloga.“
„To mi je, u suštini, uništilo život“, dodala je.
Godinama nije bilo jasno šta se zapravo dešava
Becky Jones je tokom liječenja imala više snimanja na kojima, kako kaže, nije izgledalo da postoji tumor. Kada je pitala zbog čega se tumor ne vidi, rečeno joj je da on ne bi bio „vidljiv golim okom“.
Ipak, hemioterapija je nastavljena godinama.
Tek 2024. godine, više od decenije nakon početka liječenja, dobila je telefonski poziv iz bolnice kojim joj je saopšteno da se hemioterapija prekida.
Kao razlog je navedeno to što je profesor Ian Brown otišao u penziju.
„Nije imao nikakav razlog za to. Rekao mi je da je Ian Brown otišao u penziju – to je bilo prvi put da sam čula za to“, prisjetila se Jones.
Nije dobila ni jasno objašnjenje šta dalje treba da radi, niti kome da se obrati.
„Nisam znala šta da radim, kome da se obratim i sa kim da razgovaram jer u tom periodu nisam imala nikakvu podršku bolnice“, rekla je.
A onda je uslijedio još veći šok.
Saznala istinu 2025. godine
U maju 2025. godine, nakon nezavisne analize snimaka i medicinske dokumentacije, koju su u njeno ime zatražili advokati, Becky Jones je saznala da nikada nije imala rak mozga.
Umjesto glioblastoma, bolovala je od tumefaktivne demijelinizacije – upalnog procesa koji može zahvatiti mozak i koji se obično liječi kod neurologa, uz primjenu jakih steroida.
Vijest je dobila tokom video-poziva sa svojim advokatima i stručnjacima.
„Kada smo saznali, svima su krenule suze“, rekla je Fiona Tinsley, koja zastupa više pacijenata obuhvaćenih slučajem.
Nije bila jedina
Becky Jones nije jedina pacijentkinja koja tvrdi da je zbog liječenja pretrpjela ozbiljne posljedice.
Više pacijenata profesora Browna reklo je za BBC da su godinama dobijali temozolomid, pri čemu su neki imali ozbiljne zdravstvene probleme.
Jedna pacijentkinja vjeruje da ju je lijek učinio neplodnom, dok je druga razvila leukemiju nakon čak 100 nepotrebnih ciklusa liječenja.
Preliminarni nalazi revizije Royal College of Physicians (RCP) pokazali su da su pacijenti u bolnici rutinski dobijali produžene terapije TMZ-om, uz „malo ili nimalo dokaza o koristi“.
U izvještaju se navodi da su propusti zaposlenih predstavljali „izdaju povjerenja pacijenata“.
Od 20 pregledanih slučajeva, njih 15 ocijenjeno je kao „ukupno nezadovoljavajuće“.
U nalazima se navodi i da je bilo malo dokaza o razumijevanju i dokumentovanju rizika povezanih sa dugotrajnim uzimanjem lijeka. Pominje se i nedovoljna klinička radoznalost, kao i nedostatak saradnje između različitih medicinskih timova.
To je, prema nalazima revizije, moglo omogućiti da moguće greške u dijagnozi opstanu godinama.
Jones je nalaze opisala kao „jezive“.
„Nije stvar samo u onome što je on uradio, već u tome kako su mu dozvolili da toliko dugo radi samostalno“, rekla je.
„Gotovo kao da je vodio sopstvenu predstavu i da nije bilo nikoga da nadgleda šta radi.“
Bolnica najavila dodatne mjere
University Hospitals Coventry and Warwickshire (UHCW) saopštio je da neće komentarisati pojedinačne slučajeve, ali da su uvedene mjere kojima bi trebalo da se obezbijedi stroži nadzor nad propisivanjem i upotrebom temozolomida.
Fond je naveo i da su svi pogođeni pacijenti pregledani od strane iskusnih ljekara i da su za njih napravljeni odgovarajući planovi liječenja.
Takođe je pokrenuta nezavisna revizija procedura za prijavljivanje problema, sa ciljem da zaposleni mogu bezbjedno da ukažu na moguće propuste.
UHCW je saopštio da će analizirati kompletan izvještaj Royal College of Physicians kada bude objavljen i da će na osnovu njegovih nalaza preduzeti dalje mjere.
Za Becky Jones, međutim, posljedice pogrešne dijagnoze ne mogu se izbrisati. Jedanaest godina života provela je vjerujući da boluje od smrtonosnog raka, podnoseći teško liječenje i strahujući za budućnost.
Tek nakon više od decenije saznala je da bolest zbog koje je sve to prolazila – nikada nije ni imala.
