Hollywood od glumica godinama traži gotovo nemoguće – da izgledaju mlado, da budu prirodne, da ne pokazuju previše znakova starenja, ali istovremeno da njihovo lice pred kamerom ostane dovoljno pokretljivo kako bi moglo da prenese emociju.
Upravo o tom paradoksu sada je progovorila Olivia Wilde, i to iz nešto drugačije perspektive. Osim što je glumica, Wilde je posljednjih godina sve aktivnija i kao rediteljka, pa danas na žene ispred kamere gleda i iz ugla osobe koja bira glumačku postavu.
U razgovoru za Vogue, Wilde je objasnila da joj je rad iza kamere otvorio oči za jedan neobičan problem sa kojim se glumice suočavaju. 
„Kao rediteljka sada stalno tražim glumice koje još mogu da pomjeraju lice“, rekla je Wilde, ukazujući na to koliko su izrazi lica važni za glumački posao.
Na prvi pogled možda zvuči kao neobična opaska, ali iza nje se krije mnogo šira priča o pritisku koji filmska industrija vrši na žene.
Od glumica se traži nemoguće
Wilde ne smatra da odgovornost treba prebaciti na žene koje odluče da koriste botoks ili druge estetske tretmane. Naprotiv, priznaje da razumije zbog čega glumice donose takve odluke, posebno kada dolaze iz industrije u kojoj izgled može direktno uticati na to kakve će uloge dobijati.
„I ja sam proizvod iste mašinerije. I ja sam pod istim pritiscima“, priznala je.
Problem nastaje kada se od žene istovremeno očekuje da izgleda mlađe, ali i da zadrži potpuno prirodnu pokretljivost lica. Za glumicu to nije samo pitanje izgleda – lice je jedan od najvažnijih alata kojim prenosi emociju pred kamerom.
Wilde smatra da bi budućnost trebalo da donese blaže načine za usporavanje ili prikrivanje znakova starenja, umjesto agresivnih procedura koje su danas dostupne.
Cijelu temu opisala je kao nešto što u savremenom svijetu djeluje gotovo nevjerovatno zastarjelo.
„Kako uopšte možeš da pobijediš?“
Poseban problem vidi u tome što žene mogu biti kritikovane bez obzira na odluku koju donesu.
Ako ne koriste estetske tretmane, mogu čuti da izgledaju starije. Ako ih koriste previše, mogu biti kritikovane zbog neprirodnog izgleda, a za glumice se dodatno postavlja pitanje izražajnosti lica pred kamerom.
Wilde je upravo taj paradoks opisala kroz vlastito iskustvo sa komentarima o ženskom izgledu.
Poruka je jasna: pravila se mijenjaju u zavisnosti od toga šta žena uradi, pa se lako dolazi do osjećaja da nijedan izbor nije dovoljno dobar.
Slične probleme ranije su isticale i druge glumice. Kerry Coon, koju publika poznaje i iz serije “The White Lotus”, govorila je o tome kako je industrija doživljava kao stariju nego što jeste.
Coon je povezivala takvu percepciju sa svojim glasom, ali i činjenicom da ne koristi botoks, zbog čega joj se često pripisuju uloge žena koje su starije od nje.
Na ovu temu govorila je i komičarka Nikki Glaser, koja je ukazala na još jedan paradoks modernih estetskih standarda. Kada određeni tretmani postanu dovoljno dostupni i uobičajeni, njihovo nekorišćenje može početi da se doživljava kao svojevrsno „odustajanje od sebe“.
I upravo tu se krije najveći problem.
Žensko lice u Hollywoodu često mora da bude i mladoliko i prirodno, dotjerano i izražajno, savršeno i autentično – sve u isto vrijeme.
Olivia Wilde zato ne govori samo o botoksu. Njena izjava otvara mnogo šire pitanje: koliko prostora žena u filmskoj industriji zaista ima da prirodno stari, a da zbog toga ne bude kažnjena manjim brojem uloga, drugačijim tretmanom ili kritikama publike?
Možda je upravo to pitanje koje Hollywood tek treba ozbiljno da riješi.
