Nakon više od decenije vrhunske košarke, brojnih trofeja i velikih reprezentativnih uspjeha, Nikola Kalinić odlučio je da završi igračku karijeru. Nekadašnji reprezentativac Srbije i osvajač Evrolige, koji je danas pomoćni trener Crvene zvezde, detaljno je govorio o razlozima zbog kojih je donio jednu od najvažnijih odluka u svojoj karijeri.
Kako prenosi Sport Klub, Kalinić je u podkastu „Kod Luke i Kuzme“ otkrio da odluka nije donesena preko noći. Naprotiv, kako je objasnio, ideja o povlačenju iz profesionalne košarke sazrijevala je već nekoliko godina.
„Traje to već nekoliko godina, već dugo nisam sa istim žarom u svemu. Ne znam da li se to vidi na malim ekranima, ali to više nije to. Počeo sam da pripremam teren za taj korak. Moralo je da se razriješi i dogovorio sam se sa Zvezdom da ostanem“, rekao je Kalinić. 
Nije problem bilo tijelo, već osjećaj da više nije to
Posebno je zanimljivo što Kalinić nije imao ozbiljnijih fizičkih problema. Naprotiv, kaže da se u završnoj fazi karijere osjećao odlično, ali da više nije uspijevao da pronađe onaj prepoznatljivi košarkaški žar.
„Fizički sam se osjećao sjajno, ali košarkaški loše. Po zakucavanju osjetim u kakvom mi je stanju tijelo. Na kraju sezone sam se osjećao dobro, letio, ali košarkaški nisam mogao da pronađem sebe“, objasnio je.
U jednom trenutku, kaže, čak su mu i sastanci i razgovori o taktici postali teret.
„Ni sastanci mi se nisu radili. Koliko puta pričamo o pikenrolu – Llull ide ulijevo, Sloukas ide udesno, nisam mogao više.“
Ipak, jedan od razloga zbog kojih je želio da se povuče bio je i strah da bi nastavak karijere mogao da ga odvede do ozbiljnih zdravstvenih problema.
„Druga stvar je što je moj otac igrao stoni tenis do 41. godine i nisam želio da dođem do tog stadijuma da operišem kukove, koljena… Ostvario sam sve ciljeve i ambicije u životu, vidio svijeta, upoznao ljude, zaradio para. Nema smisla da igram dok mi ne popucaju Ahilove tetive.“
Kalinić tako odluku o penzionisanju ne doživljava kao poraz, već kao prirodan kraj jednog velikog poglavlja. Iza sebe ostavlja karijeru ispunjenu trofejima, nastupima na najvećoj evropskoj sceni i reprezentativnim uspjesima.
Posljednja utakmica za Srbiju nije završila onako kako je želio
Posebno mjesto u njegovoj priči ima i reprezentacija Srbije. Kalinić je govorio o svom posljednjem nastupu u nacionalnom dresu, ali i o razočaranju načinom na koji se taj reprezentativni period završio pod vođstvom Dušana Alimpijevića.
Utakmica protiv Turske u dvorani „Aleksandar Nikolić“ ispostavila se kao njegova posljednja u dresu Srbije, a sam Kalinić nije bio zadovoljan svojim izdanjem.
„To me je bacilo u kontraritam, i košarkaški i u svemu. Dušan i ja se znamo 12–13 godina. Održavali smo konekciju, želio sam da me pozove i da me jednom vodi. Na kraju se sve spojilo i na kraju je ispao fijasko.“
Kalinić je tako zatvorio reprezentativno poglavlje karijere na način koji vjerovatno nije zamišljao, ali iza njega ostaje period tokom kojeg je sa Srbijom osvojio olimpijsko srebro i bio dio generacije koja je godinama pripadala samom evropskom košarkaškom vrhu.
Danas ga čeka drugačija uloga. Umjesto dresa, parketa i utakmica, slijede trenerska tabla, taktika i rad sa novim generacijama. Za Kalinića je tako kraj igračke karijere ujedno i početak novog poglavlja u košarci.
