Vještačka inteligencija sve brže preuzima zadatke za koje su ljudima nekada bile potrebne godine učenja, pa nije čudno što se roditelji sve češće pitaju koje će vještine djeci zaista biti potrebne u budućnosti. Međutim, jedna stručnjakinja smatra da odgovor ne leži u tome da djeca što bolje nauče da koriste AI.
Dr Dana Suskind, dječji hirurg i stručnjakinja za razvoj djece, smatra da bi mnogo važnije moglo biti nešto što tehnologija ne može razviti umjesto djeteta – sposobnost da istraje kada stvari ne idu prema planu.
„Da danas odgajam dijete, ne bih ga učila kako da bude najbolji korisnik vještačke inteligencije“, rekla je dr Suskind za CNBC. 
Prema njenim riječima, djeci koja odrastaju u eri AI posebno je važna tolerancija na frustraciju, odnosno sposobnost da nastave da pokušavaju čak i kada rješenje ne dolazi odmah.
Ne treba uklanjati svaku prepreku
Roditelji često imaju prirodnu potrebu da djetetu olakšaju život i uklone prepreke čim se pojave. Ipak, upravo suočavanje sa manjim izazovima može biti dragocjeno za razvoj samostalnosti.
„Napredak se rijetko događa unutar zone komfora“, ističe dr Suskind.
Kada dijete uz podršku odrasle osobe samo pokuša da riješi problem, ono uči da ne mora odmah odustati čim naiđe na poteškoću. Takva iskustva postepeno razvijaju upornost, samostalnost i otpornost.
Zato roditelj ne bi trebalo automatski da preuzme zadatak kada dijete zapne.
„Posao roditelja nije da preuzme zadatak“, naglašava dr Suskind.
To ne znači da dijete treba ostaviti bez podrške. Naprotiv, odrasla osoba može biti tu da ohrabri, postavi pitanje ili ponudi smjernicu, ali je važno da dijete dobije priliku da samo dođe do rješenja.
Greška može biti važnija od gotovog rješenja
U vremenu kada AI može gotovo trenutno ponuditi odgovor, upravo proces dolaska do njega mogao bi postati još važniji.
Frustracija, prema dr Suskind, može podstaći kreativnost i sposobnost samostalnog rješavanja problema. Kada dijete stalno dobija gotova rješenja, uskraćuje mu se dio iskustva kroz koje uči kako da razmišlja, eksperimentiše i pokušava ponovo.
„Ne možete inovirati bez ponovljenih neuspjeha niti kritički razmišljati bez suočavanja sa neizvjesnošću“, poručuje stručnjakinja.
Zbog toga smatra da djeci treba dozvoliti da pogriješe. Neuspjeh ne mora biti znak da nešto ne znaju ili ne mogu, već prilika da otkriju drugačiji način.
Vještina koju AI ne može razviti umjesto djeteta
Dijete sposobnost suočavanja sa frustracijom razvija i kroz svakodnevne odnose sa roditeljima, učiteljima i vršnjacima. Takva iskustva mogu pomoći u razvoju samoregulacije, empatije i otpornosti, osobina koje će biti važne bez obzira na to koliko napredna tehnologija postane.
Dr Suskind za CNBC ističe da bi, umjesto pokušaja da dijete pripreme za svaku buduću tehnologiju, roditelji trebalo da mu pomognu da razvije sposobnost prilagođavanja.
„Pomogla bih mu da postane prilagodljiva osoba koja ne odustaje pred teškoćama i uči iz neuspjeha kako bi nastavila da napreduje, čak i kada rješenje nije odmah vidljivo“, zaključuje dr Suskind.
Upravo bi ta sposobnost mogla biti jedan od najvrjednijih oblika pripreme za budućnost u kojoj će se tehnologija mijenjati brže nego što možemo da pretpostavimo. Jer kada AI zna sve više odgovora, sposobnost da nastaviš da tražiš rješenje i onda kada odgovor ne postoji odmah mogla bi postati jedna od najvažnijih ljudskih prednosti.
