Filmska kritika nikada nije bila dostupnija publici, ali upravo u tome Christopher Nolan vidi jedan od problema savremenog odnosa prema filmovima. Slavni reditelj smatra da se na internetu sve češće određeni filmski postupci automatski proglašavaju lošim čim ih gledalac prepozna.
Nolan trenutno uživa u velikom uspjehu svog najnovijeg filma „Odiseja“, ambiciozne adaptacije Homerovog epskog spjeva u kojoj glavnu ulogu tumači Matt Damon. Film je ostvario odlične rezultate na bioskopskim blagajnama, a veoma dobro prošao je i kod kritike i publike na sajtu Rotten Tomatoes.
Ipak, upravo u trenutku kada se o njegovom filmu toliko govori, Nolan je odlučio da se osvrne na širi problem koji primjećuje u načinu na koji se danas razgovara o kinematografiji. 
Kako piše Index.hr, reditelj je u podkastu voditelja Zong Shu govorio o onome što smatra „pravim problemom“ današnje amaterske filmske kritike, posebno one koja se širi društvenim mrežama.
Nije svaki filmski postupak loš samo zato što ga prepoznaješ
Nolan smatra da dio publike pravi grešku kada određeni način pripovijedanja prepozna u filmu, a zatim automatski zaključi da je zbog toga film loš.
„Često se filmovima zamjera da lik mora biti prikazan kao simpatičan, pa ga autori zbog toga mijenjaju ili manipulišu njegovim karakterom na različite načine“, rekao je Nolan.
Prema njegovom mišljenju, upravo takav način razmišljanja predstavlja problem savremene filmske kritike.
Činjenica da si prepoznao određeni narativni postupak, smatra reditelj, ne znači da si time dokazao da taj postupak ne funkcioniše.
„To što neko prepozna način na koji je priča ispričana ne znači da taj postupak automatski postaje bezvrijedan. Mislim da je to pravi problem današnje kritike“, objasnio je.
Posebno misli na kritike koje nastaju na društvenim mrežama
Nolan je kasnije pojasnio da prvenstveno govori o amaterskoj filmskoj kritici koja se objavljuje na društvenim mrežama.
Danas je dovoljno pogledati nekoliko filmova, prepoznati određeni obrazac i objaviti mišljenje da je priča predvidiva ili da je određeni postupak „već viđen“. Upravo takvom pristupu Nolan zamjera to što prepoznavanje filmske tehnike često predstavlja kao dokaz da ona ne vrijedi.
„Mislim prvenstveno na amatersku kritiku. Ljudi vjeruju da su, čim prepoznaju određeni narativni mehanizam, dokazali da on ne vrijedi“, rekao je.
Njegova poruka je prilično jednostavna: poznavanje filmskih obrazaca ne znači automatski i njihovo odbacivanje. ̲
Ipak, neke formule zaista mogu postati zastarjele
Nolan ne tvrdi da je svaki filmski obrazac dobar bez obzira na to koliko se puta koristi. Naprotiv, priznaje da određeni postupci s vremenom mogu postati toliko poznati publici da izgube element iznenađenja.
Upravo tada, smatra on, filmski jezik mora da se razvija.
„To može biti tačno za pojedine elemente. Filmski jezik se razvija upravo zbog toga. Kada neka formula postane previše poznata publici, onda mora da se promijeni“, rekao je reditelj.
Međutim, postoji važna stvar koju, prema njegovom mišljenju, kritičari često zanemaruju.
Filmski autori ne stvaraju potpuno novi jezik za svaki film. Oni koriste zajedničke obrasce koje publika već poznaje, a zatim ih mijenjaju, kombinuju i nadograđuju.
„Ali mi, kao filmski autori, koristimo taj zajednički filmski jezik. Nadograđujemo ga jer znamo da je publika pogledala mnogo filmova i razumije kako on funkcioniše“, dodao je Nolan.
Nolanova „Odiseja“ upravo je pod velikom pažnjom publike
Njegove riječi dolaze u trenutku kada se njegov novi film „Odiseja“ nalazi pod posebnom lupom javnosti.
Riječ je o Nolanovoj filmskoj verziji Homerove „Odiseje“, jednog od najpoznatijih djela antičke književnosti, a u glavnoj ulozi nalazi se Matt Damon.
Film je privukao veliku pažnju još prije premijere, a nakon izlaska u bioskope dobio je snažan odjek i među publikom i među kritičarima. Zbog toga je zanimljivo što Nolan upravo sada govori o tome kako prepoznavanje filmskih postupaka utiče na doživljaj filma.
Jer, prema njegovoj logici, prepoznati način na koji je neka priča napravljena nije isto što i dokazati da je ta priča loše ispričana.
A u vremenu kada se filmske presude na društvenim mrežama često donose u nekoliko rečenica, upravo ta razlika mogla bi biti važnija nego ikada.
