Vještačka inteligencija danas pomaže u autonomnoj vožnji, analizi medicinskih snimaka, obradi podataka i brojnim drugim oblastima, zbog čega mnogi imaju utisak da je sposobna da riješi gotovo svaki problem. Ipak, kako prenosi Deutsche Welle, stručnjaci upozoravaju da postoje granice koje AI ne može da pređe, bez obzira na to koliko brzo napreduje.
„Vještačka inteligencija može da računa, ali čovjek mora da odlučuje“, objašnjava Maximilian Kiener s Instituta za etiku u tehnologiji pri Tehničkom univerzitetu u Hamburgu. Upravo u toj razlici krije se ono što mnogi korisnici često zaboravljaju.
Na prvi pogled djeluje kao da AI uvijek ima odgovor. Može da ti predloži izbor zanimanja, pomogne pri učenju ili čak razgovara s tobom kao terapeut. Međutim, prema riječima Kienera, takva „ljudskost“ predstavlja samo uvjerljivu iluziju. 
Najveći problem nastaje kada od AI očekuješ da donese vrijednoske odluke. Pitanja poput toga da li bi trebalo da postaneš advokat, ljekar ili da potpuno promijeniš karijeru nemaju jedan tačan odgovor. To nisu matematički zadaci koje je moguće izračunati, već životne odluke koje zavise od tvojih želja, iskustava i vrijednosti.
Naučnik upozorava da se sve češće pokušava da se složeni društveni i lični problemi uklope u način razmišljanja vještačke inteligencije, iako ona za to jednostavno nije stvorena.
Posebno je kritičan prema pojedinim trendovima poput deepfake sadržaja. Samo zato što je neka tehnologija nova, ne znači da predstavlja i napredak. Kao primjer navodi deepfake fotografije djece koje mogu biti seksualizovane, ističući da takve primjene teško mogu da se nazivaju inovacijom.
Umjesto da koči razvoj AI, etika bi, smatra Kiener, trebalo da bude njen sastavni dio. Najbolje rezultate daje saradnja čovjeka i tehnologije, gdje AI služi kao alat, a konačne odluke ostaju u ljudskim rukama.
Zanimljiv pristup razvio je i profesor Matthias Uhl s Univerziteta u Hohenheimu. Njegov takozvani sokratski chatbot ne daje gotova rješenja, već postavlja pitanja kako bi korisnik sam došao do najboljeg odgovora.
U istraživanju koje su sproveli Univerzitet u Hohenheimu i Univerzitet u Bambergu, pokazalo se da ovakav model pomaže ljudima da donose moralno uravnoteženije odluke. Međutim, pojavio se i neočekivan problem – većina korisnika ipak radije bira AI koja odmah daje konkretan savjet, umjesto onog koji ih podstiče na razmišljanje.
Slična situacija postoji i u medicini. Iako sistemi vještačke inteligencije mogu veoma precizno da analiziraju rendgenske snimke, mnogi ljekari i dalje s rezervom prihvataju njihove procjene. Naučnici vjeruju da bi povjerenje moglo da poraste ako AI jasno pokaže koliko je sigurna u svoj zaključak, na primjer kada navede da je 90 odsto sigurna u određenu klasifikaciju.
Takav sistem već je u razvoju, a stručnjaci iz medicine trebalo bi da ga testiraju već naredne godine. Cilj nije da vještačka inteligencija zamijeni čovjeka, već da postane pouzdan partner koji će pomoći u donošenju kvalitetnijih odluka, dok će odgovornost i dalje ostati tamo gdje joj je mjesto – kod ljudi.
