Novi film „Odiseja“ reditelja Christophera Nolana već ruši rekorde u bioskopima širom svijeta, ali istovremeno izaziva žestoke rasprave u zemlji u kojoj je nastao ep na kojem se zasniva. Dok publika puni bioskopske sale, u Grčkoj se vodi debata o tome da li je slavni reditelj otišao predaleko u svojoj umjetničkoj interpretaciji Homera.
Kako prenose Politico, najviše polemike izazvala su dva pitanja – zašto se među glumačkom postavom ne nalazi nijedan grčki glumac i zbog čega lik Helene Trojanske tumači glumica Lupita Nyong'o.
U filmu Matt Damon igra Odiseja, kralja koji nakon Trojanskog rata kreće na opasno desetogodišnje putovanje kako bi se vratio svojoj supruzi Penelopi. Na tom putu suočava se s bogovima, čudovištima i brojnim iskušenjima, prateći osnovnu radnju Homerovog epa. 
Iako je veliki dio filma sniman upravo u Grčkoj, na lokacijama poput Nestorove palate u Pilosu, plaže Voidokilia, tvrđave Methoni i Akrokorinta, mnogi Grci smatraju da njihova zemlja nije dobila mjesto koje zaslužuje u samoj glumačkoj postavi. Posebno zbog toga što je grčka država produkciji dodijelila oko 6,5 miliona evra podsticaja za snimanje, dok je ukupan budžet filma iznosio oko 250 miliona evra.
Najveći talas kritika pokrenut je nakon što je objavljeno da će Lupita Nyong'o igrati Helenu Trojansku, ženu čija je otmica, prema mitu, pokrenula Trojanski rat. Među prvima je reagovao Elon Musk, koji je na društvenoj mreži X napisao da je Christopher Nolan “oskrnavio Homera” i podredio se, kako tvrdi, modernim holivudskim trendovima.
Rasprava se potom proširila na grčke medije, gdje su mišljenja ostala podijeljena. Jedni smatraju da su grčki mitovi dio svjetske kulturne baštine i da svaki autor ima pravo na vlastito umjetničko viđenje. Drugi podsjećaju da je Homer Helenu opisivao kao ženu svijetle puti i bijelih ruku, smatrajući da bi ekranizacija trebalo vjernije da prati izvorni tekst.
U polemiku su se uključili i političari. Lider stranke Niki, Dimitris Natsios, kritikovao je odluku da država finansijski podrži film, tvrdeći da se na taj način promovišu ideološke poruke umjesto grčkog kulturnog identiteta.
S druge strane, ministarka kulture Lina Mendoni odbacila je takve zahtjeve, poručivši da država ne treba da određuje autorima kako će umjetnički tumačiti mitove niti da cenzuriše Christophera Nolana.
Ni ministar zdravlja Adonis Georgiadis nije osporio finansijsku podršku projektu, ali je priznao da mu pojedine rediteljske odluke nisu jasne, ocijenivši da je Nolan možda otišao predaleko.
Posebnu pažnju privuklo je i otvoreno pismo koje je objavio portal Greek City Times, u kojem autori poručuju da Grčka nije samo antička pozornica, već moderna država čiji umjetnici zaslužuju mjesto u ekranizaciji nacionalnog epa.
Sličan stav iznio je i izvršni direktor Hellenic American Leadership Councila, Andy Zemenides, koji smatra da je propuštena velika prilika da grčki glumci budu dio ovako značajnog projekta.
Uprkos svim polemikama, jedno je sigurno – „Odiseja“ je postala mnogo više od bioskopskog spektakla. Film je pokrenuo raspravu o granicama umjetničke slobode, kulturnom identitetu i pitanju kome zapravo pripadaju najveći klasici svjetske književnosti. Istovremeno, interesovanje publike ne jenjava, a ekranizacija je, prema navodima Politica, dovela i do naglog rasta prodaje originalnog Homerovog epa u knjižarama.
