Posjetio je čak 14 grčkih ostrva, ali jedno mu je toliko priraslo srcu da mu se uvijek iznova vraća. Dok većina putnika sanja o razglednicama sa Mikonosa i Santorinija, britanski turistički konsultant Duncan Greenfield-Turk tvrdi da se pravi dragulji Grčke kriju daleko od najveće gužve.
U razgovoru za Metro.co.uk, koji prenosi ovo otkriće, Greenfield-Turk je otkrio da je tokom više od dvije decenije putovanja obišao veliki broj grčkih ostrva i da se njegov favorit izdvaja bez mnogo razmišljanja – Tinos.
„Tokom posljednjih 20 godina posjetio sam mnogo grčkih ostrva, vjerovatno njih 14, u zavisnosti od toga računamo li i ona do kojih se stiže kratkom vožnjom trajektom“, rekao je on. 
Nedavno putovanje kroz Atinu i Peloponez dodatno ga je uvjerilo da se grčko kopno često nepravedno zanemaruje zbog popularnosti ostrva. Ipak, kada treba preporučiti mjesto koje još uvijek čuva autentični duh Grčke, njegov izbor je uvijek isti – Tinos.
Ostrvo koje je potpuna suprotnost Mikonosu
Smješten svega oko 30 minuta vožnje trajektom od Mikonosa, Tinos djeluje kao potpuno drugačiji svijet. Dok je njegov poznati susjed sinonim za luksuz, zabave i velike turističke gužve, ovo ostrvo nudi mirniji ritam života i atmosferu kakvu su mnoga grčka mjesta nekada imala.
Ostrvo se nalazi u okviru arhipelaga Kiklada, zajedno sa poznatim destinacijama kao što su Siros, Delos i Paros, ali je za razliku od njih i dalje uglavnom van glavnih turističkih ruta.
„Zaista je veličanstveno“, opisao je Greenfield-Turk.
Na Tinosu ćeš pronaći elegantne građevine pod venecijanskim uticajem, tradicionalne radionice obrade mermera, kamenita brda, stare golubarnike i sela koja su sačuvala izgled kroz generacije. Upravo ta kombinacija prirode, istorije i sporijeg načina života čini ga posebnim.
Ostrvo bogate istorije i duhovnosti
Tinos nije samo mjesto za odmor, već i važno istorijsko i vjersko središte. Nekada je bio poznat kao mjesto posvećeno bogu Posejdonu, dok je početkom 19. vijeka postao jedno od najvažnijih pravoslavnih hodočasničkih mjesta u Grčkoj.
U glavnom gradu ostrva nalazi se čuvena crkva Panagia Evangelistria, koju tokom cijele godine posjećuju brojni vjernici. Za mnoge hodočasnike put do svetilišta predstavlja posebno duhovno iskustvo.
Raj za ljubitelje autentične hrane
Osim istorije i pejzaža, Tinos sve više privlači pažnju i zbog svoje gastronomije. Greenfield-Turk smatra da je ostrvo postalo jedna od najzanimljivijih kulinarskih destinacija u Egejskom moru.
Tamo još uvijek možeš vidjeti tradicionalni način pripreme hrane, od svježe ribe i morskih plodova do lokalnih specijaliteta koji se služe u malim tavernama.
„To je mjesto gdje ćete vidjeti kuvare kako ispred taverni suše pipke hobotnice, dok se tanjiri i dalje razbijaju na proslavama“, rekao je on.
Upravo zbog očuvane autentičnosti, ostrvo privlači i ljude koji su nekada živjeli na Mikonosu, ali sada traže mirniji i kvalitetniji život.
Kako stići do Tinosa
Najjednostavnija ruta vodi preko Mikonosa. Nakon leta do tog ostrva, do Tinosa se može stići brzim trajektom za oko pola sata.
Druga opcija je put preko Atine. Let do glavnog grada Grčke, a zatim trajekt iz luke Pireja, traje duže, ali često može biti povoljnija varijanta.
Za smještaj postoji veliki izbor opcija, od luksuznih hotela do privatnih vila. Među poznatijim izborima izdvajaju se Odera Tinos, hotel iz kolekcije Autograph Collection, zatim Pnoēs Tinos sa vilama u prirodi i Under the Sun Cycladic Village, koji se uklapa u tradicionalni izgled ostrva.
Alternativa je Ikarija – ostrvo dugovječnosti
Drugi izbor Greenfield-Turka je Ikarija, ostrvo poznato po tome što pripada takozvanim „plavim zonama“ – mjestima gdje ljudi često dožive veoma duboku starost.
Ikarija je poznata po sporom životnom ritmu, tradicionalnim festivalima koji traju do jutra, selima u kojima noćni život počinje tek kasno i prirodnim termalnim izvorima.
„To je mjesto koje vas podsjeća kakva su grčka ostrva nekada bila, prije nego što su postala turistički proizvod“, poručio je Greenfield-Turk.
Još mjesta koja vrijedi otkriti
Pored Tinosa i Ikarije, ovaj turistički stručnjak preporučuje i nekoliko drugih destinacija koje zaslužuju više pažnje.
Milos sve češće se spominje kao moguća alternativa Santoriniju, zahvaljujući spektakularnim pejzažima i vulkanskim plažama. Porto Heli na Peloponezu nudi mir, tirkizno more i manje turističke gužve. Hidra osvaja neoklasičnom arhitekturom i istorijom, dok je Dokos zanimljiv ljubiteljima podvodne arheologije zbog jedne od najstarijih poznatih olupina brodova.
Za miran ručak uz more vrijedi posjetiti Ermioni, dok Nafplio pokazuje da i grčko kopno krije mjesta koja mogu konkurisati najpoznatijim ostrvima.
Možda upravo takve destinacije, daleko od razvikane turističke slike Grčke, nude ono zbog čega se putnici najčešće i vraćaju – osjećaj da su pronašli nešto svoje.
