Mnogi iskusni baštovani tvrde da se tajna bogatijeg roda paradajza krije u sastojku koji gotovo svako ima kod kuće. Kako prenosi portal Krstarica, jedan stari trik koji koriste generacije baštovana ponovo privlači pažnju ljubitelja uzgoja povrća.
Iako mnogima djeluje kao još jedan internet-savjet, korišćenje kvasca u bašti zapravo je praksa koja postoji decenijama. Naše bake dobro su znale da ovaj jednostavan sastojak može da podstakne procese u zemljištu i pomogne biljkama da bolje iskoriste hranljive materije koje se već nalaze u tlu.
Tajna se krije u živim mikroorganizmima koje kvasac sadrži. Kada se aktiviraju u odgovarajućim uslovima, oni doprinose intenzivnijoj razgradnji organske materije i povećavaju dostupnost hranljivih sastojaka biljkama. Mnogi iskusni baštovani tvrde da nakon primjene rastvora od kvasca biljke postaju snažnije, listovi intenzivnije zeleni, a razvoj znatno bujniji. 
Važno je ipak znati da kvasac nije zamjena za đubrivo. On predstavlja dodatnu podršku pravilnoj njezi biljaka, uz kvalitetno zemljište, kompost i redovnu prihranu.
Priprema rastvora je veoma jednostavna. Potrebno ti je 10 litara mlake vode, 10 grama svježeg kvasca ili jedna kašičica suvog kvasca, kao i dvije kašike šećera. Sve sastojke pomiješaj u vodi i ostavi da odstoje približno dva sata. Nakon toga rastvor dodatno razrijedi sa još 10 litara vode.
Za jedan grm paradajza dovoljno je približno pola litra pripremljene mješavine.
Međutim, upravo ovdje mnogi prave grešku. Rastvor od kvasca nikada ne bi trebalo nanositi na potpuno suvu zemlju. Ako je tlo presušeno, biljka može doživjeti dodatni stres. Zbog toga se preporučuje da zemlju prethodno zaliješ običnom vodom, a tek nakon otprilike pola sata primijeniš rastvor.
Kada je riječ o učestalosti, stručnjaci savjetuju umjerenost. Rastvor od kvasca dovoljno je koristiti dva do tri puta tokom sezone, uz razmak od najmanje dvije do tri sedmice između tretmana. Prekomjerna upotreba može poremetiti ravnotežu hranljivih materija u zemljištu i dovesti do suprotnog efekta od željenog.
Mnogi baštovani nakon primjene kvasca dodaju i manju količinu prosijanog pepela. Pepeo sadrži kalijum i druge minerale koji su paradajzu neophodni za razvoj kvalitetnih plodova. Jedna šaka oko biljke dan nakon prihrane često se smatra korisnim dodatkom, ali i ovdje važi pravilo da više ne znači nužno i bolje.
Zanimljivo je da se isti metod ne koristi samo za paradajz. Pojedini baštovani na sličan način tretiraju i papriku te krastavce, posebno tokom perioda intenzivnog rasta.
Najbolje vrijeme za zalivanje je rano ujutro ili predveče, kada sunce nije jako. Tako biljke imaju dovoljno vremena da upiju vlagu prije nego što ona ispari.
Iako ne može da zamijeni kvalitetno zemljište i pravilnu njegu, kvasac je i dalje jedno od omiljenih kućnih rješenja brojnih baštovana koji žele bogatiju berbu i bujniju baštu bez velikih troškova.
