Sigurno ti se nekada dogodilo da otvoriš frižider, ugledaš nekoliko bijelih ili zelenih tačkica na hrani i zapitaš se da li je zaista potrebno sve baciti. Međutim, kada je riječ o buđi na hrani, odgovor nije uvijek jednostavan. Neke namirnice mogu se spasiti, dok druge predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik čim se pojave prvi tragovi gljivica.
Kako piše BBC, pozivajući se na preporuke britanske Food Standards Agency (FSA) i mišljenja stručnjaka za buđ dr Patricka Hickeyja, nije svaka pojava buđi razlog za paniku, ali postoje situacije kada hranu nikako ne bi trebalo jesti.
Buđ se sastoji od mikroskopskih gljivica koje stvaraju mrežu tankih niti poznatu kao micelijum. Ono što vidiš na površini često je samo mali dio problema, jer se gljivice mogu proširiti duboko unutar namirnice mnogo prije nego što postanu vidljive golim okom. 
Iako se određene vrste buđi koriste u proizvodnji hrane, poput gljivice Penicillium roqueforti u plavim sirevima ili Botrytis cinerea u proizvodnji određenih vina, to ne znači da je svaka buđ bezopasna. Neke vrste proizvode opasne toksine poznate kao mikotoksini, koji mogu izazvati stomačne tegobe, probleme sa jetrom i bubrezima, a u ekstremnim slučajevima i ozbiljnije zdravstvene posljedice.
Posebnu pažnju stručnjaci skreću na gljivicu Aspergillus, koja se može pojaviti na vlažnim žitaricama i orašastim plodovima. Ona proizvodi aflatoksine, supstance koje se povezuju sa povećanim rizikom od raka jetre.
Kada je riječ o hljebu, pravilo je vrlo jasno – čim primijetiš buđ, cijeli proizvod treba baciti. Hljeb je porozna namirnica i gljivice se kroz njega šire mnogo dublje nego što se može vidjeti na površini. Uklanjanje samo vidljivog dijela nije dovoljno da bi bio bezbjedan za jelo.
Situacija je nešto drugačija kod tvrdih sireva poput čedara ili parmezana. Ako primijetiš malu koloniju buđi, moguće je odstraniti najmanje jedan centimetar sira oko zahvaćenog mjesta i ostatak pojesti. Međutim, kod mekih sireva, namaza i sireva koji se mrve, stručnjaci preporučuju da se cijeli proizvod baci čim se pojavi buđ, jer se ona brzo širi kroz njihovu unutrašnjost.
Kod voća i povrća važno je razlikovati tvrde i mekane vrste. Tvrde namirnice poput kupusa, šargarepe ili korjenastog povrća često se mogu spasiti ako odsiječeš najmanje jedan centimetar oko zahvaćenog područja. S druge strane, paradajz, krastavci, breskve i drugo mekano voće i povrće trebalo bi odmah baciti jer visok sadržaj vode omogućava gljivicama i bakterijama da se brzo prošire kroz cijelu namirnicu.
Poseban oprez potreban je sa jabukama. Oštećene i ubuđale jabuke mogu sadržavati toksin poznat kao patulin, zbog čega stručnjaci upozoravaju da nikada ne treba piti sok napravljen od ubuđalih plodova.
Što se tiče džema, mišljenja su podijeljena. Prema preporukama FSA, uklanjanje vidljive buđi ne garantuje da su uklonjeni i nevidljivi toksini. Dr Patrick Hickey smatra da se manja količina površinske buđi može odstraniti zajedno sa nekoliko centimetara proizvoda ispod nje, ali upozorava da će se gljivice vjerovatno vrlo brzo ponovo pojaviti. Ako postoji bilo kakva sumnja ili je sloj buđi veći, najbezbjednije rješenje je baciti cijelu teglu.
Dobra vijest je da pojavu buđi možeš usporiti pravilnim čuvanjem hrane. Čista, suva i dobro provjetrena kuhinja, kao i pravilno skladištenje namirnica u frižideru, značajno smanjuju mogućnost razvoja gljivica. Salata, na primjer, duže ostaje svježa kada se čuva u hermetički zatvorenoj posudi obloženoj papirnim ubrusom koji upija višak vlage.
Kada je riječ o buđi, stručnjaci imaju jednostavno pravilo: ako nisi potpuno siguran da je hrana bezbjedna, nemoj rizikovati. Nekoliko bačenih zalogaja uvijek je manji gubitak od mogućih zdravstvenih problema.
