Legendarni Deep Purple ponovo dižu prašinu na svjetskoj rock sceni. Kako prenosi Tanjug, bend je zvanično najavio izlazak novog albuma „SPLAT!“, koji stiže 3. jula, a prve reakcije iz samog benda govore da bi ovo mogao biti njihov najžešći povratak u posljednjih nekoliko godina.
Ako pratiš karijeru benda, znaš da svaka nova ploča Deep Purple nosi određenu težinu. Ali ovoga puta stvari zvuče drugačije. Frontmen Ian Gillan tvrdi da bend ponovo osjeća onu istu energiju, dinamiku i ravnotežu koja ih je obilježila tokom njihovih najvažnijih godina.
Prema riječima Iana Gillana, novi materijal može da stane rame uz rame sa kultnim pjesmama poput Highway Star, Smoke on the Water i Lazy, što je ozbiljna izjava čak i za bend takvog kalibra. 
Njegova poruka je jasna — trenutna postava benda funkcioniše sa istom snagom kakvu je imala između 1969. i 1973. godine, u periodu којi mnogi smatraju zlatnom erom benda.
Na zvaničnom izdanju diskografske kuće earMUSIC potvrđeno je da album dolazi u produkciji Boba Ezrina, producenta sa kojim su već sarađivali i koji je pomogao da bend izgradi moderan, ali prepoznatljiv zvuk.
Iz benda poručuju da je „SPLAT!“ njihov najteži album u posljednjih mnogo godina, sniman onako kako su to oduvijek radili — zajedno, uživo u studiju, bez pretjeranog digitalnog peglanja i modernih trikova.
To je upravo ono što fanovi žele da čuju: sirova snaga, prava hemija i zvuk koji ne pokušava da prati trendove, već ih ignoriše.
Zanimljivo je i da album ima snažnu konceptualnu osnovu. Ideju za „SPLAT!“ osmislio je Ian Gillan, a tema se bavi krajem čovječanstva, ali ne kroz klasičnu apokalipsu, već kroz metamorfozu i prelazak izvan fizičkog postojanja.
Drugim riječima, ne očekuj samo riffove i solo dionice — očekuj i priču.
Uz novi album, Deep Purple kreće i na veliku svjetsku turneju tokom 2026. godine, sa čak 86 nastupa u 28 zemalja na tri kontinenta.
Za publiku u regionu posebno je važna vijest da bend stiže i u Beograd, gdje će 10. oktobra nastupiti u Beogradskoj Areni.
U aktuelnoj postavi, uz Iana Gillana, i dalje su veterani Ian Paice i Roger Glover, dok klavijature svira Don Airey, a gitaru drži Simon McBride.
I možda je baš to razlog zašto ovaj album već sada miriše na nešto veliko — jer kada bend sa više od pola vijeka istorije kaže da zvuči kao nekad, to nije nostalgija. To je upozorenje da još nisu završili.
