Četvrti mart obilježava se kao Svjetski dan prevencije karcinoma. Ali umjesto simboličnih poruka i kratkih slogana, hajde da sebi postaviš mnogo direktnije pitanje – da li si u rizičnoj grupi?
Većina ljudi prvo pomisli na genetiku. Ako je neko u porodici imao rak, strah postaje ličan i opipljiv. Ipak, podaci koje navode Mayo Clinic i National Cancer Institute pokazuju da je svega 5 do 10 odsto svih karcinoma direktno povezano s nasljednim mutacijama. To znači da u ogromnoj većini slučajeva presuđuju navike koje gradiš godinama.
Rizik ne nastaje preko noći. On se taloži, tiho i uporno. 
Najveći pojedinačni faktor i dalje je pušenje. Prema podacima Svjetska zdravstvena organizacija, duvan je odgovoran za oko trećinu svih smrtnih slučajeva od karcinoma. I nije riječ samo o raku pluća. Pušenje se dovodi u vezu s karcinomom grla, pankreasa, bešike, bubrega, pa čak i grlića materice. Kada neko puši godinama, rizik se ne sabira – on se umnožava.
Odmah iza duvana dolazi gojaznost, faktor koji se često potcjenjuje. Harvard T.H. Chan School of Public Health navodi da je višak tjelesne mase povezan s najmanje 13 vrsta karcinoma. Masno tkivo utiče na hormonski balans, povećava nivo insulina i podstiče hronične upalne procese. To je tiha biohemijska podloga na kojoj se maligne promjene lakše razvijaju.
Ni alkohol nije bezazlen. Ne postoji potpuno bezbjedna granica kada govorimo o riziku od raka. Čak i umjereno konzumiranje povećava vjerovatnoću pojave karcinoma dojke, jetre i debelog crijeva. A kombinacija alkohola i pušenja dodatno pojačava opasnost.
Godine igraju ključnu ulogu. Većina dijagnoza postavlja se nakon pedesete, jer se s vremenom u ćelijama akumuliraju greške, a imuni sistem postaje manje efikasan u njihovom uklanjanju. Ali rizik nije samo pitanje ličnih odluka. Važno je i gdje živiš. Međunarodna agencija za istraživanje raka svrstala je zagađenje vazduha među potvrđene kancerogene faktore. Dugotrajna izloženost česticama iz saobraćaja i industrije povećava rizik od raka pluća čak i kod nepušača.
Tu su i UV zračenje, određene virusne infekcije poput HPV-a i hepatitisa, kao i hronične upale koje traju godinama.
Kada sve sabereš, osoba u najvećem riziku nije nužno ona sa lošom genetikom. To je osoba starija od 50 godina koja puši, ima višak kilograma, konzumira alkohol, ne kreće se dovoljno i živi u zagađenoj sredini. Rizik se gradi kroz obrasce ponašanja, a ne kroz jedan izolovani faktor.
Globalne brojke to potvrđuju. Prema podacima Svjetska zdravstvena organizacija, 2022. godine registrovano je oko 20 miliona novih slučajeva karcinoma širom svijeta. Projekcije pokazuju da bi do 2050. taj broj mogao preći 35 miliona godišnje, prije svega zbog starenja populacije i načina života.
Možda poruka nije spektakularna, ali je moćna. Genetiku ne možeš promijeniti ali možeš navike – prestati pušiti, kontrolisati tjelesnu težinu, ograničiti alkohol, kretati se više i redovno ići na preglede.
Prevencija ne zvuči dramatično. Ali je, dugoročno, jača od bilo kakvog čuda.
