Dok za tebe Božić znači toplinu doma, svjetla jelke i okupljanje s dragim ljudima, u pojedinim dijelovima svijeta ovaj praznik prolazi gotovo nevidljivo. Razlozi nisu isti svuda, ali se najčešće vrte oko politike, stroge vjerske regulacije i otpora zapadnim uticajima.
U Sjevernoj Koreji, javno obilježavanje Božića je strogo zabranjeno. Režim ne dopušta organizovanu religiju jer se hrišćanstvo smatra prijetnjom kultu porodice Kim. Umjesto 25. decembra, građani su usmjereni na obilježavanje rođendana Kim Jong Suk, bake sadašnjeg vođe Kim Jong Una. Taj dan ispunjen je državnim ceremonijama, masovnim plesovima i ritualima, dok je svako privatno obilježavanje Božića ozbiljan prekršaj.
U Saudijskoj Arabiji, javne božićne proslave nisu dozvoljene zbog stroge interpretacije islama. Božićni ukrasi, jelke i mise u javnosti su zabranjeni, iako stranci hrišćani mogu praznik obilježiti privatno, iza zatvorenih vrata. Decenijama su božićni simboli bili potpuno odsutni iz javnog prostora.
Slično je i u Somaliji, gdje su vlasti zabranile javno slavljenje Božića, navodeći da ono nije u skladu s islamskom tradicijom zemlje. Dodatni razlog su bezbjednosne prijetnje, jer ekstremističke grupe poput Al-Shabaab Božić otvoreno smatraju zapadnim i hrišćanskim simbolom. Za malobrojne hrišćane, 25. decembar prolazi u tišini – i strahu.
U Bruneju, od 2015. godine Božić se ne smije javno slaviti. Vlasti tvrde da bi javne proslave mogle negativno uticati na muslimansku većinu, pa su božićni simboli dozvoljeni isključivo u zatvorenim prostorima i privatnom okruženju.
Za razliku od ovih zemalja, u Tadžikistanu razlozi su više sekularni nego vjerski. Država ograničava božićne jelke, poklone i lik Deda Mraza u školama i državnim institucijama, smatrajući ih simbolima zapadnog uticaja. Crkve mogu održavati skromna bogosluženja, ali bez javne pažnje.
U Kini, Božić formalno nije zabranjen, ali lokalne vlasti u pojedinim gradovima povremeno ograničavaju dekoracije i javne proslave. Posebno su pogođene škole i univerziteti, gdje se podstiče njegovanje domaćih tradicija umjesto zapadnih praznika.
I dok se u jednom dijelu svijeta Božić slavi uz pjesmu i svjetla, u ovim državama on opstaje tiho, skriveno i bez javnog traga – kao podsjetnik da praznici nemaju svuda isto značenje ni slobodu.
