Šesnaest godina nakon što je glumica Brittany Murphy iznenada preminula, njena priča i dalje odzvanja Hollywoodom – tiho, ali uporno. Ako se sjećaš njenog osmijeha iz filma Clueless ili snažnih uloga u naslovima koji su obilježili devedesete i rane dvijehiljadite, teško je pomiriti se s činjenicom da je njen život prekinut u 32. godini, podsjeća nas magazin PEOPLE.
U jutarnjim satima 20. decembra 2009. godine, Brittany je pronađena bez svijesti u svom domu u Los Angelesu. Preminula je ubrzo po dolasku u Cedars-Sinai Medical Center, a vijest o njenoj smrti šokirala je i filmsku industriju i publiku širom svijeta. Zvanični nalaz naveo je upalu pluća kao glavni uzrok smrti, uz tešku anemiju i kombinaciju lijekova koji su joj bili propisani, ali misterija nije nestala s tim objašnjenjem.
Brittany je sedmicama imala simptome slične gripi, ali nije potražila medicinsku pomoć. Prema kasnijim izjavama medicinskih stručnjaka, stanje je bilo ozbiljno i potencijalno izlječivo da je reagovala ranije. Upravo ta spoznaja – da je možda sve moglo biti drugačije – ostavila je gorak trag koji i danas boli.
Njena karijera bila je sve samo ne skromna. Od nezaboravne Tai u Clueless, preko snažnih dramskih trenutaka u Girl, Interrupted uz Angelina Jolie i Winona Ryder, pa do uloge u 8 Mile s Eminemom, Brittany je pokazivala raspon koji je rijetko viđen. Čak se okušala i u muzici, ostavljajući trag u plesnom hitu “Faster Kill Pussycat” producenta Paul Oakenfold.
Njen privatni život, međutim, bio je pod lupom. Brak sa Simonom Monjackom trajao je kratko, a dodatnu sumnju i teorije izazvala je činjenica da je i on preminuo samo pet mjeseci kasnije – od gotovo istih uzroka. Glasine o trovanju, buđi u kući i porodičnim sukobima kružile su godinama, ali zvanični nalazi nikada nisu potvrdili te tvrdnje.
Uprkos svemu, ono što ostaje jače od misterije jeste sjećanje na Brittany kakvom su je opisivali kolege: iskrena, topla, drugačija. Ljudi poput Alicia Silverstone, Dakota Fanning i Ashtona Kutchera govorili su o njoj s emocijom koja ne blijedi ni danas. Režiserka Amy Heckerling isticala je da je Brittany imala rijetku autentičnost – onu koju kamera ne može da lažira.
Ako se pitaš kakvo nasljeđe je ostavila, odgovor je jednostavan. Ne samo filmove i uloge, već osjećaj da je bila svjetlo u prostoriji. I baš kako je sama željela, ostala je zapamćena kao ona koja je, kroz vlastitu ranjivost, pokušavala drugima donijeti snagu i nadu.
