Ako si godinama mislio da je Tokio neprikosnoveni kralj megagradova, najnoviji izvještaj Ujedinjenih nacija mijenja čitavu sliku. Titula najmnogoljudnijeg grada na svijetu sada pripada Jakarti, glavnom gradu Indonezije, koji je prema novoj metodologiji procijenjen na čak 42 miliona stanovnika. To znači da je Jakarta danas tri puta veća od New Yorka.
Tokio, koji je decenijama držao vodeću poziciju, pada na treće mjesto sa oko 33 miliona stanovnika, dok se na drugo mjesto smjestila Daka, prijestonica Bangladeša, sa 37 miliona ljudi. Sve to donosi izvještaj World Urbanization Prospects 2025, dokument koji je redovno polazište globalnih urbanističkih analiza.
UN je ove godine uveo potpuno novu metodologiju koja na dosljedniji način kategorizuje ruralna područja, gradove i metropole. Zato dramatični skok Jakarte ne znači masovnu seobu stanovništva, već precizniji način mjerenja onoga što je zapravo već postojalo.
Podaci obuhvataju 237 zemalja od 1950. pa sve do projekcija za 2050. godinu. I jasno je da se svijet ubrzano mijenja. Danas u gradovima živi 45% globalne populacije, što je dvostruko više nego pedesetih godina prošlog vijeka. Do 2050. godine dvije trećine ukupnog rasta stanovništva dešavat će se upravo u urbanim područjima.
A među njima posebno rastu megagradovi – oni sa više od 10 miliona stanovnika. Njih je 1975. bilo osam, a danas ih je 33. Više od polovine nalazi se u Aziji. U prvih deset, jedini neazijski gigant je Kairo, dok su New York i Los Angeles jedini američki gradovi koji se uklapaju u ovu definiciju.
Ali urbanizacija nije samo statistika. Ona je, kako kaže Li Dunhija, podsekretar UN-a, “određujuća sila našeg vremena”. Ako je zemlje ne upravljaju strateški, može postati ogroman teret. Ako je, pak, usklade sa stanovanjem, mobilnošću i javnim uslugama, otvara put ka ekonomskom napretku i klimatskoj održivosti.
Zato je sedam zemalja izdvojeno kao presudne za globalnu budućnost gradova: Indija, Nigerija, Pakistan, DR Kongo, Egipat, Bangladeš i Etiopija. Do 2050. godine njihov rast urbanih populacija donijet će više od 500 miliona novih gradskih stanovnika.
U isto vrijeme, mnogi megagradovi suočavaju se sa padom ili dramatičnim izazovima. Tokio bi do 2050. mogao spasti na sedmo mjesto zbog teškog pada nataliteta i ubrzanog starenja stanovništva. Jakarta pak ima potpuno drugačiji problem: prenapučenost, zagađenje, zemljotresi i činjenica da – tone. Njena sudbina je toliko kompleksna da je indonezijska vlada pokrenula najradikalniji urbanistički projekat današnjice: preseljenje prijestonice na ostrvo Borneo, u futuristički grad Nusantara, čija se izgradnja planira do 2045.
Svijet se očigledno ubrzano urbanizira, ali pitanje koje ostaje otvoreno je jednostavno i teško: kako će sve te megastrukture i megastanovništvo izgledati za dvadeset ili trideset godina, kada se granice između prosperiteta i pritiska, razvoja i zagušenja, ponovo izoštre?
