Zamisli da o tvojoj prijavi za posao, radnom vremenu ili čak visini plate ne odlučuje čovjek – već algoritam. Prema najnovijem istraživanju koje prenosi N1 Info, jedno od četiri radna mjesta u Evropi već je pod uticajem vještačke inteligencije i automatizovanih sistema koji odlučuju o sudbini zaposlenih.
Stručnjaci upozoravaju da će taj broj ubrzano rasti u narednoj deceniji, dok sindikati pokušavaju da stignu promjene koje tehnologija donosi. Prema studiji litvanske agencije Visionary Analytics, alati zasnovani na vještačkoj inteligenciji koriste se za zapošljavanje, raspoređivanje zadataka, praćenje rada i procjenu učinka zaposlenih – posebno u kompanijama koje posluju preko platformi poput Ubera ili Lyfta.
Kako navodi Evropska konfederacija sindikata (ETUC), radnici često i ne znaju na koji način algoritmi utiču na njihov radni dan. U izvještaju Evropske komisije i Međunarodne organizacije rada (ILO) stoji da se, recimo, u francuskom logističkom sektoru već koriste AI alati za planiranje ruta i praćenje isporuka – što olakšava posao, ali i otvara prostor za opsežno nadziranje vozača.
Tea Jarc, konfederalna sekretarka ETUC-a, upozorava da mnogi sindikati nemaju stručnost ni kapacitete da se izbore s novim pravilima igre. „To je nova i složena tema – sindikati često ni ne znaju koji se sve podaci prikupljaju o radnicima,“ kaže ona za Euronews Next.
Algoritmi, dodaje Jarc, već sada odlučuju o radnom vremenu, smjenama, pa i platama. Neki sistemi čak bilježe podatke o mentalnom zdravlju ili nastavljaju praćenje zaposlenih i nakon što se odjave s platforme.
Iako Evropska unija pokušava da uvede red kroz novu Direktivu o radnicima na platformama, koja zabranjuje otkaze zasnovane isključivo na algoritamskim odlukama, sindikati smatraju da je to tek prvi korak. „Vrijeme je da kompanije prestanu da se skrivaju iza algoritama,“ poručuje Jarc.
Alessio Bertolini sa Oxford Internet Institutea ističe da algoritamsko upravljanje nije nova pojava – ali da je s porastom vještačke inteligencije postalo „sveprisutno“. Prema njegovim riječima, u godinama koje dolaze, radnici će se sve češće suočavati s odlukama koje donosi sistem, a ne menadžer.
I dok veći sindikati poput španskih CCOO i UGT ili danske organizacije 3F imaju sredstva da angažuju stručnjake i pregovaraju o pravilima upotrebe algoritama, manji sindikati širom Evrope to ne mogu da priušte. Rezultat? Radnici sve više gube kontrolu nad sopstvenim radnim uslovima, a transparentnost sistema ostaje maglovita.
Ako se trend nastavi ovim tempom, nije isključeno da će uskoro i o tvojoj sledećoj prijavi za posao odlučiti – neko ko nije čovjek.
