Kako vještačka inteligencija utiče na tvoje poimanje stvarnosti, vrijednosne sisteme i način na koji komuniciraš s drugima? Da li nas zapravo mijenja — kao vrstu? O ovim pitanjima raspravljali su domaći i svjetski stručnjaci na 49. Zagrebačkoj školi antropologije „Dr. Hubert Maver“ u organizaciji Hrvatske akademije nauka i umjetnosti, prenosi HRT.
Vještačka inteligencija, koja se od sredine prošlog vijeka razvila do neslućenih razmjera, danas prodire u svaki aspekt života — od posla i obrazovanja do zdravstva i politike. Ali, kako upozoravaju antropolozi, u digitalnom svijetu ništa nije bezazleno.
Sadržaj više ne stvaraju ljudi
„Vidimo da se svijet sve više polarizuje, da su rasprave sve manje civilizovane i da je konsenzus gotovo nemoguć“, kaže Darijo Čerepinko sa Univerziteta Sjever. „Veliki dio sadržaja koji konzumiramo zapravo kreiraju roboti — za interese onih kojima nije stalo da se javni dijalog održi.“
Drugim riječima, naše mišljenje više nije samo naše.
Dolina Silicijuma diktira pravila
Prema antropološkinji Sonji Schmer-Galunder sa University of Florida, današnji digitalni svijet oblikuje jedna dominantna kultura — ona iz Doline Silicijuma. „Taj tehnološki centar počiva na zapadnim vrijednostima koje se ne prenose lako na ostatak svijeta“, objašnjava ona.
Drugim riječima, ono što smatraš „neutralnim algoritmom“ često je rezultat kulturnog obrasca — koda koji nosi pečat jednog mentaliteta.
AI kao saveznik planete
Vještačka inteligencija, ipak, može biti moćan saveznik. Kako ističe Rahul Dodhia iz Microsoft AI for Good Laboratory, ona danas pomaže u očuvanju kulturne baštine i borbi protiv klimatskih promjena.
„Imamo milione fotografija i sate snimaka s terena. Ljudi to ne mogu obraditi, ali AI može — u stvarnom vremenu prepoznati, na primjer, ugroženo stanište ili ilegalnu sječu šume.“
Od ludita do digitalnog čovjeka
Strah da će tehnologija oduzeti posao nije nov. „Još početkom 19. vijeka postojali su luditi, koje je predvodio Ned Ludd — razbijali su tkalačke mašine jer su im uzimale posao“, podsjeća Nikša Sviličić sa Univerziteta Sjever. „Sada postavljam isto pitanje: hoćemo li razbijati kompjutere i AI zato što prijete radnim mjestima? Naravno da nećemo. Vrijeme je da se prilagodimo.“
Prvo razumjeti, pa koristiti
Zaključak antropologa je jasan — prije nego što pokušamo kontrolisati vještačku inteligenciju, moramo razumjeti svijet u kojem ona nastaje. Tek tada može postati alat koji unapređuje čovjeka, umjesto da ga zamijeni.
