Mađarski pisac Laszlo Krasznahorkai dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost, i to “zbog svog dojmljivog i vizionarskog opusa koji, usred apokaliptičnog užasa, ponovno potvrđuje moć umjetnosti”, saopštila je Švedska akademija.
Rođen 1954. u Đuli u Mađarskoj, Krasznahorkai se na književnoj sceni pojavio romanom Sátántangó iz 1985. godine – hipnotičnim prikazom propasti jedne seoske zajednice koji je kritika nazvala “romanom bez daha”. Djelo je kasnije, 2013. godine, osvojilo Best Translated Book Award za najbolji prevedeni roman na engleski jezik.
Krasznahorkai je poznat po dugim, vijugavim rečenicama, melanholičnim i distopijskim tonovima i beskompromisnoj atmosferi. Kritičari ga često porede s Gogoljem, Melvilleom i Kafkom. Njegovo najpoznatije djelo, Sátántangó, režirao je Béla Tarr u formi sedmosatnog filma koji je stekao kultni status, podsjeća The Guardian.
Krasznahorkaijev stvaralački put oblikovala su putovanja jednako kao i jezik. Napustio je komunističku Mađarsku 1987. i godinu dana proveo u Zapadnom Berlinu na stipendiji, a kasnije je inspiraciju nalazio u Mongoliji i Kini, što se posebno osjeća u romanima The Prisoner of Urga i Destruction and Sorrow Beneath the Heavens.
Tokom pisanja romana War and War, Krasznahorkai je putovao Evropom i živio u njujorškom stanu Allena Ginsberga, koji mu je, kako kaže, dao presudnu podršku da roman dovrši.
Njegov književni glas već su prepoznali najveći: Susan Sontag ga je opisala kao “savremenog mađarskog majstora apokalipse”, dok je W. G. Sebald hvalio univerzalnost njegove vizije. Godine 2015. Krasznahorkai je postao prvi mađarski pisac koji je osvojio Man Booker International Prize, potvrdivši svoje mjesto među najvažnijim autorima savremene evropske književnosti.
